ana1

Mlada barska pijanistkinja Ana Vukazić nastupila je u sali Dvorca kralja Nikole, u sklopu crnogorske muzičke selekcije Zimske scene „Barskog ljetopisa“.

Na samom početku koncerta publici se obratila Aleksandra Vojvodić Jovović, selektorka ovog dijela muzičkog programa, osvrnuvši se na značajan doprinos ovom festivalu nedavno preminulog reditelja Slobodana Milatovića, a minutom ćutanja publika je odala počast jednom od utemeljivača „Barskog ljetopisa“.

Vukazićeva, rođena Baranka, iza sebe ima već dug niz nastupa širom svijeta. Nakon diplomiranja 2009. godine kao student generacije na Fakultetu umetnosti u Prištini sa privremenim sjedištem u Zvečanu, u klasi mr Aleksandre Trajković, svoje školovanje je nastavila u Beogradu na Fakultetu umjetnosti u klasi mr Tijane Humo.
Održala je veliki broj solističkih koncerata u regionu, a 2017. godine je održala i solistički koncert u Čikagu. Za Vukazićevu, ipak, najveću odgovornost predstavljaju nastupi u rodnom gradu, pred svojim nekadašnjim profesorima, kolegama, rodbinom i prijateljima.

„Uzbuđenje je uvijek dodatno kada nastupam u ovoj sali gdje sam, prije svega, započela svoje prve korake. Zahvaljujem se Zimskoj sceni „Ljetopisa“ na ukazanom povjerenju, i ovaj koncert je to definitivno opravdao“, istakla je ona.

Među brojnom publikom našli su se i njeni učenici. Naime, od 2009. godine radi kao profesorica klavira i korepeticije u muzičkoj školi u Baru, i kao pedagog sa svojim učenicima osvojila je preko 30 nagrada, od toga 12 prvih nagrada, na raznim pijanističkim takmičenjima u Crnoj Gori, Srbiji, Italiji i Francuskoj. Komentarišući svoj pedagoški rad, Vukazićeva je napravila poređenje između svoje i današnjih generacija.

„Ovo je tačno 10 godina kako sam počela da radim kao profesor i za mene je to vrlo važna uloga jer sam kroz taj rad sa djecom sazrela i kao pedagog i kao izvođač. Što se tiče interesovanja za klasičnu muziku kod današnjih generacija, njega ima, ali smatram da je problem u kratkom duhu interesovanja. Era interneta daje im informacije mnogo brže nego nekada nama, a muzika je jedan proces, i ona traži vrijeme“, kazala je Vukazićeva.

Samo talenat, bez rada, jednog pijanistu neće učiniti dobrim. Ova dva elementa idu pod ruku i presudna su za pozitivne rezultate.

„Jedno bez drugog nikako ne idu. Rad na disciplini i radnim navikama je izazov za jednog profesora, jer su djeca nestrpljiva, žele sve odmah a to nije moguće. Tako da je, za nas, najveći zadatak usaditi im strpljenje“, dodala je ona.
Iako njen repertoar čine kompozicije iz svih epoha, po senzibilitetu sebe najviše pronalazi u romantizmu i djelima Šopena i Šumana. Ipak koncert na Zimskoj sceni „Ljetopisa“ završila je obradom tradicionalne crnogorske kompozicije „Još ne sviće rujna zora“, što je naišlo na veliko oduševljenje publike i stajaće aplauze.

„Ovu fantazija na temu „Još ne sviće rujna zora“ je radio moj kolega Aleksandar Basarab koji inače predaje harmoniku. Prvenstveno je nastala kao djelo za glas i klavir, potom za kamerne sastave, i onda je pred njim bio veliki izazov da pretoči u kompoziciju za solo klavir. Hvala mu na tome, i nadam se da smo uspjeli da zvuči pijanistički i prijemčivo“, zaključila je Ana Vukazić.

Sljedeći četvrtak rezervisan je za likovni program u okviru kojeg će 21. marta u Dvorcu kralja Nikole, biti otvorena samostalna izložba Jelene Vušurović, mlade akademske slikarke sa Cetinja. Ovom izložbom, pod nazivom „Flame“, ujedno će biti zaokružen likovni segment programa ovogodišnjeg izdanja Zimske scene.