Rajaaa, umro drug Tito!!!

slike biraj 1

Jednom davno u Sarajevu..kad sam bio mlad.

 PIŠE: Labud N. Lončar

Uniformu JNA sam obukao sa četrnaest godina, u Sarajevu, davne 1978.godine. Kao  pitomac vojne škole. Među svim svojim drugovima pitomcima bio sam jedan od najmlađih. I sada znam da smo svi mi nekako zajedno, u uniformi obučeni, zamijenili loptu i igračke sa PAP-ovkom, sa puškomitraljezom M53, ručnim bacačem i sličnim igračkama..a automat M-56 smo dobijali na zaduženje kao nagradu..tenkovi su prelazili iznad nas dok smo mi ležali u rovovima po Pazariću..još uvijek su mi u glavi neke „kose“..Ferhatlijska, grobljanska i ne znam više koja kosa...

 Ali mislim da ovo nije ovo priča o tome...

**

Priča je o krompiruši, onoj sarajevskoj. Baščaršiji. Aščinici..i mom slobodnom vremenu. Naime, kad bi imali izlazak u grad posle naporne obuke obavezno bi završavali na Baščaršiji da vojničku hranu dopunimo ćevapima i pitama. I popilo bi se neko pivo i zapalila cigareta. Tad sam i propušio. Lovćen. Filter 57. Krijući. Jer nam je bilo zabranjeno do kraja druge godine. A pite su nas podsjećale na pite koje su naše majke kući spremale. Meni se nekako odmah svidjela krompiruša. Valjda zbog neobičnog ukusa i mirisa luka i bibera u njoj. I činjenice da se u mom kraju krompiruša slabo ili nikako nije spremala.. A porcija krompiruše je inače bila velika, bogata  i potaman za mladog pitomca, da popuni uvijek gladni stomak.

***

Tog dana posle šetnje kroz grad i obilaska tetke na Marindvoru produžio sam do Baščaršije i našao se sa svojim drugovima. Pošli smo putićem pored Husrev – begove džamije i sjeli u onu malu aščinicu tj. burekdžinicu. Ispričasmo đe smo bili, šta smo radili, koga smo vidjeli i slično.

Ja, baš ogladnio naručih porciju krompiruše. I da me ubijete ne znam šta su drugi naručili i ne smijem se zakleti  ni ko je od drugova bio za mojim stolom. Znam da smo „napunili“ dva stola u  onako maloj radnji. U ćošku je džuboks treštao neku od balada „Dugmića“.. Bilo je to vrijeme Bijelog dugmeta.

Gazda donese uz šeretska dobacivanja  krompirušu koja je puštala svoje karakteristične mirise krompira, luka i bibera..

Obliznuh se i uzeh nož i viljušku u ruke i taman krenuh da započnem jelo kad se uz tresak otvoriše vrata i utrča,kao bez duše, neki lik i isčupa kabal od džuboksa iz zida. Spustih pribor za jelo u čuđenju.

A on kao da je došao smak svijeta i kao glasnik svega toga iz petnih žila povika: 

„Rajaaa, umro drug Tito!!!“ 

I stvarno je bio trenutni smak svijeta. Pogledasmo se a vidim svima  niz lica cure suze.. Gazda, mali ćelavi čovečuljak izađe iza tezga i u rukama gužvu neku sumnjivo čistu krpu.. Suze mu niz lice teku i gleda u nas kao da očekuje da ćemo mu mi došapnuti neku veliku tajnu... Mi se pogledasmo i bez riječi ustasmo i uputismo se ka vratima. Primijetih preko ramena da mi je par suza palo u krompirušu.

Izađosmo u sarajevsku noć punu smoga i potrčasmo put kasarne „Maršal Tito“.. 

****

 Ne znam zašto vam uopšte pričam ovu priču i nijesam siguran jeli ovo priča o mladosti, krompiruši ili o nečemu drugom.. možda zato što mi se danas jela krompiruša a izbjegavam je pojesti zbog nekog viška nabačenog kilograma... Svejedno, u meni tinja osjećaj da kad bih sjeo da je jedem istog momenta bi uz tresak utrčao neki lik  i rekao: 

„Rajaaa, umro drug Tito!!!“ ... 

Emporio dugi

 

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar