Zemlja Svetog Patrika-zemlja djeteline . Svaki put kad čujem pjesmu It's a long way to Tipperary ili kad vidim djetelinu padne mi na um Irska.

Piše: Capt. Marijan - Maro Brajac

Irska, lijepa zemlja, zemlja onog svježeg, lijepog irskog – zelenog. Ima već poodavno otkako sam bio tamo. Bilo je to sada već davne 1998. Iskrcaj drva u Dublinu, dug dobrih desetak dana.
Jednog dana, za vrijeme rutinske posjete brodu, agent me iznenada upitao što mislim o Irskoj.
Odgovorio sam mu onako kako sam iskreno mislio: - Reklame za Coca Colu praktično kao i da ne postoje, po pravilu su nekako van oka. Veliki ogromni bilibordi sa reklamama za Whisky, udaraju u oko gdje god se okreneš.
Uđeš u bilo koji pub, vide da si stranac, zapitkuju odakle si, a u međuvremenu već je jedan pint ispred tebe. Ljudi - prijateljski nastrojeni i gostoljubivi. Maknem se na ulicu, čekam da se upali zeleno na semaforu, a moji Irci gaze kroz crveno, pri tom ne vode nimalo računa o autima. Rekoše mi - pa ne vozimo mi, neka paze ovi što voze!
Staro, mlado, muško, žensko, maltene svak puši, a nerijetko i pljune na put. Bez priča o pristojnosti i nepristojnosti, onako, normalni ljudi svuda.
Agent se nasmijao grohotom i rekao da je moja ocjena njegove zemlje nešto što dosad nikad nije čuo i - da mu se dopada.
Stvari su se dosta izmijenile danas, kako čujem. Irska je danas zemlja u krizi kao maltene svaka druga zemlja, osim Kine i Australije i, možda, Njemačke.
Negdje iza moga isplovljenja, odjednom, postala je vrlo aktuelna priča o nekoj curi imenom Monika, nekom predsjedniku, nekakvom pušenju itd... itd.
Ne znam da li zbog toga ili zato što je Irska navodno veliki američki prijatelj, uglavnom, danas biti u Irskoj na ulici sa cigaretom znači biti izložen riziku izuzetno velikih, da ne kažem drakonskih, novčanih kazni.
Dok je mene i meni sličnih, tvornice cigareta nemaju straha za opstanak.
S druge strane, konzumenti duhanskih prerađevina nisu više dobro došli. Službeno, to je radi ekologije. Koliko zagađenu hranu jedemo - to nije važno... nego opet mi pokatkad zazvoni u glavi da Monika nije baš tu savim bez svoga dijela -
pa je priču trebalo okrenuti.
Uvjeren sam još uvijek da je Irska i dalje lijepa zemlja. Uvjeren sam da su Irci i dalje, u suštini, ostali prijatni ljudi.
Djetelina. Djetelinu sa 4 lista nisam tražio u đardinu. Mislim da bi jutros bilo i zaludu. Kiša ljušti stalno.U Herceg Novom je bilo i velikog grada jutros. Sve nekako sivo i otužno.
Kad god vidim djetelinu uvijek mi Irska padne na um. Lijepa ta Irska, Zemlja Svetog Patricka, kako je još zovu. U Irskoj nema zmija, uopće. Sveti Patrick ih je prokleo i otjerao. Tako legenda kaže.