Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, plodnost stoke i dobre useve.

Uoči Đurđevdana Đurđevdanski venčić se stavlja na  vrata kuće da bi dom bio berićetniji .

Običaj je da se  različito bilje potpopi u lavor da prenoći, pa se ujutru ukućani umivaju tom vodom.

Za ovaj praznik vezano je najviše običaja i vjerovanja u narodu.

Narodno vjerovanje kaže, ako je na Đurđevdan vedro – "da će biti plodna godina", a ako na ovaj praznik  bude padala kiša – "da će ljeto biti sušno”

Nekada su ovog dana hajduci napuštali svoja mjesta zimovanja, svoje jatake, i odlazili u šumu na zakazano mjesto da ponovo otpočnu sa hajdukovanjem.

U narodu je ostalo sjećanje na tadašnje hajdukovanje, pa je ostala i izreka „Đurđev danak – hajdučki sastanak, Mitrov danak – hajdučki rastanak“.