Teško je biti samostalan, a sin velikog stvaroca! Akademski slikar Ervin Ćatović uspio je izgraditi svoj, orginalni izraz, a sa druge strane od oca, uvaženog slikara Hilmije Ćatovića, slikara pejzaža koji je u samom vrhu crnogorske savremene umjetnosti, naslediti i graditi kvalitet. Postavka od 21 rada na samostalnoj izložbi „Život kao igra“ u Baru, u dvorcu kralja Nikole potvrđuje da je sin slikara izgradio sopstveni stav.

Biljana Dabić

Otac i sin imaju iste motive - pejzaže!

Otac, čije se slike nalaze u mnogim svjetskim muzejima i galerijama, kao i privatnim zbirkama, slikar pejzaža, samoće, beskraja, i sin čije umjetničko djelo po mišljenju istoričara umjetnosti „predstavlja/znači, označava i zrači jednu novu realnost, smisao, prirodu, sasvim osobeni identitet i integritet“.
-Ervina Ćatovića doživljavamo i kao domaćeg umjetnika sa ovih prostora s obzirom da već trći put izlaže u Baru. Možda se nešto osjeća u njegovim radovima od uticaja Hilmije Ćatovića, ali ono što je zaista karakteristično za Ervinov rad je ta pikturalna saga, jako koloritnog tkanja, čak i asocijativnih formi. Prosto, on je slikar koji priča bojom, kazala je istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović koja je otvorila izložbu u dvorcu kralja Nikole u okviru likovnog programa Zimske scene Barskog ljetopisa.
Za Ervina Ćatovića od početka umjetničkog rada kolor je dominantan.

- Nije uvjek pejzaž tema, nekada je to asocijacija na pejzaž, bespredmetni pejzaž koji koketira sa apstrakcijom prisutan na mojim slikama. On je taj koji spaja sve likovne cikluse, ispoljava neko moje unutrašnje raspoloženje. Otac je na drugačiji, suptilniji, jedan senzibilniji način posmataro pejzaž i eksponirao ga. Bio je majstor zelenih kolora, okera...na jedan impresionistički način. Njegov pejzaž je predstavljao njegov svijet onako kako je on kao i ta genracija posmatrala. Trudio sam se da se ne naslanjam previše na oca, da od njegovog stvaralaštva uzmem onaj kvalitet, ali da izgradim svoj likovni rukopis. Otac mi je pomogao u tome. Insistirao je da ja od početka zauzmem svoj likovni stav- „treba biti orginalan, upečatljiv“, kakav sam i kao osoba. Otac je bio jedan rafinirani intelektualac, ja sam više temperamentan što se može vidjeti na mojoj slici, u koloru. Prepoznao je taj moj temperament i trudio se da me podrži, i kao otac, i kao profesor. Nadam se da je u tome uspio. Uvjek rado pominjem oca jer mi je mnogo pomogao, a da je bilo teško oformiti se kao ličnost pored njega, iskren da budem - bilo je, kaže akademski slikar Ervin Ćatović sjetno govoreći o minulim vremenima u kojima su prve njegove slike i crteži nastajali spontano u očevom ateljeu.

-Kroz igru kao što se zove i ovaj moj ciklus „Život kao igra“ saznavao sam i doživljao na jedan spontan način, igrajući se sa bojom, sa crtežom. Otac je prepoznao u toj igri nešto što je obećavalo. Živjeli smo u malom stanu gdje je bio očev atelj i sve te boje, bile su dio mog odrastanja, moje svakodnevno okruženje 24 časa dnevno, a danas je to moja privijegija. Otac je sa mojih pet –šest godina prepoznao moje motive koji su korenspondirali sa likovnom pričom, koju sam spontano pratio. On se čak ljutio kad bi pokušao da se „oslonim“ na nešto iz okruženja jer je smatrao da čovjek treba biti sam svoj. Pratio sam sebe i postao ovo što jesam, kazao je Ervin Ćatović koji se nakon završenog Fakulteta likovnih umjetnosti u Prištini usavršavao u Italiji i Francuskoj.

Redovan je profesor na državom univeritetu, imao je do sada veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi, dobitnik brojnih nagrada i priznanja.
Ervinu Ćatoviću je ovo treća samostalna izložba u Baru, a 50. u nizu izložbi koje je imao do sada.

-Ervinovi umjetnički ciklusi proizilaze jedan iz drugog, nadovezuju se u ispisivanju starih/novih stranica svojevrsne pikturalne sage, unutarnjim jezikom samouobličavanja. To nije razlaganje i ponovno sklapanje „vječito varljive prirode“, već svjesnost da je „moje oko isuviše blizu mene...i nisam ono što vidim“...To je „znati“ koje etimološki upućuje na „imati viđeno“, na iskustvo pogleda, koji ne nadzire stavi spolja, već je uronjen u materiju svijeta. Djelo Ervina Ćatovića ukazuje da još uvijek postoji umjetnost „s licem, smislom, prošlošću, sjećanjima“ , zaključila je Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka.

{galerija}art/2018/2/slikar{/galerija}