Dugo nisam baš najbolje shvatao starobarsku opasku „uzimaš ga s dobrim“, a sad upravo te riječi najbolje oslikavaju moj odnos prema novoj vladi.
1994. godine (u jednoj od mnogih IZBOROVIH kafana) govorio je konobar Brdža: „Greota je bačit“, pa bi sva kratka dopola-popijena pića sipao u kuhinjski lonac, promješao konobarskom hemiskom olovkom i sipao nam u plastične čaše tu mutljagu.
Nova vlada povukla je nekoliko dobrih poteza – od relaksiranja čuvara Sinjajevine do puta u Brisel.
Sišao je sa međunarodnog putničkog voza na Glavnu železničku stanicu, i kao na filmu, dugo se okretao oko sebe.
Učiteljica Milena Zoranović iz NVO ,,Prijatelji životinja Bar” poslala nam je svoj stav oko azila koji integralno prenosimo.
Piše: Saša Stojanović
Šta očekujem od nove vlade?
Ovo je pitanje koje već duže vrijeme sebi postavljaju turistički poslenici Crne Gore, a vjerujem i naši susjedi koji se kao i mi značajno oslanjaju na turizam.
Iako nisam imao namjeru da o Maradoni pišem u nastavcima (mada ni čitav serijal ne bi bio dovoljan) odlučio sam da na zahtjev iznenađujuće velikog broja ljudi koji su mi pisali napišem još ponešto o ovoj fudbalskoj ikoni XX vijeka, i to sa nekog drugog, ređe sagledavanog stanovišta.
Bilo je neophodno da se slegnu utisci ne bi li se bez patetike napisala koja riječ o jednom od dvojice najboljih fudbalera svih vremena jer odgovor na pitanje "ko je najbolji?" jasno je da nikada nećemo dobiti, baš kao ni na ono gotovo mitsko: šta je starije, kokoška ili jaje?
