Iako je Crna Gora primorska država, i u državnim granicama je 2/3 najvećeg jezera na Balkanu- Skadarskog jezera, za uvoz ribe i prerađevina na godišnjem nivou se izdvaja oko 9,5 miliona eura. Crna Gora već godinama nema fabriku za preradu ribe, a nema ni ribarsku luku što je obavezuje poglavlje 13 u pregovorima sa EU, otvoreno juna 2016.godine. Prethodno je Vlada usvojila Strategiju morskog ribartsva Crne Gore s Akcionim planom za implementaciju pravne tekovine EU, čime je Crna Gora stekla uslov za otvaranje ovog poglavlja. Sledi ispunjavanje uslova, a jedan od njih je ribarska luka.
Piše: Biljana Dabić
U Baru, ne samo da nema ribarske luke, već se govori i o izmještanju koča iz Marine.
”U evropskim lukama ribarice su na vezu uz jahte i ne ugrožavaju nautički turizam. Marina će biti prodata, ali u novom ugovoru bi trebalo predvidjeti da ribari ostanu tamo, odnosno njihovi brodovi i čamci. Mi redovno plaćamo vezove i sve obaveze”, kazao je Boško Ivanović, predsednik Udruženja ribara “Južni Jadran” i Nacionalnog udruženja za izlov ribe.
Brodovi crnogorske ribarske flote su izuzetno stari (preko 40 godina u prosjeku), njima je nemoguće loviti na većim dubinama, prilično su nesigurni za rad, i neophodna je njihova obnova. U poređenju sa ostalim državama na Jadranu Crna Gora ima ekstremno malu kočarsku flotu ( 0.007 brodova po km² u teritorijalnom moru).
“U Crnoj Gori imamo 17 licenciranih brodova i pet ribarskih dozvola za velike brodove, od toga 13 ili 14 ribaju, ostali su u kvaru. Nadamo se da će nas država pomoći u nabavci novih brodova i alata, jer je naša ribarska flota veoma zastarjela i ribari nemaju finansijskih mogućnosti za tako velika ulaganja”, kazao je Ivanović.
Ribari ističu da su troškovi ogromni. Godišnje vlasniku ribarice treba 10.000 eura samo za plaćanje veza, obnovu alata i registraciju broda. Ovoj cifri treba dodati izdatke za servisiranje broda, što je u Crnoj Gori već nemoguće jer brodogradilište više ne radi, pa će morati brodove remontovati u Italiji ili Monaku.
Iz ministarstva poljoprivrede kažu da su u intenzivnim pregovorima sa Ministarstvom turizma i održivog razvoja, kao i JP Morsko dobro, u vezi određivanja lokacije za prvi iskrcaj ribe duž crnogorske obale i rješavanje problema veza za ribarska plovila. Kroz izmene i dopune planova stvoriće se uslovi za ribarske luke. Iz ministarstva kao varijantu za ribarsku luku navode i Luku Bar. Međutim, ribari pitaju šta ako se proda i Luka Bar, gdje će tada vezati koče, ističući da je za njihov zaokruženi proces rada mnogo pogodnija pozicija barske Marine, nego Luke Bar.
U ministarstvu poljoprivrede podsjećaju da je budžet za ribarstvo iz godine u godinu raste i ove je projektovan na 443.000 eura, što je 27,3% više nego lani. Objavljena su tri javna poziva za rekonstrukciju brodova i za to je izdvojeno 170.000 eura.
Za Radio Bar, predsednik Udruženja profesionalnih ribara i član Udruženja proizvođača ribe na moru Dragoljub Bajković je kazao da se slaže da ribarima treba ribarska luka, ali i mjesto prvog iskrcaja. Prema njegovim riječima, ministarstvo poljoprivrede pruža ribarima koliko može, ali to nije dovoljno. On je istakao, da su ribari diskriminisani jer plaćaju 19% PDV, a drugi proizvođači 7%.
Ribarima su potrebni povoljni krediti sa gresj periodom od minimalno dvije godine, sa niskim kamatanim stopama (oko 3%), dodajući da za kreditna zaduženja koja imaju plaćaju kamate i do 12 % što im je omča oko vrata. Uz postojeće birokratske barijere, izvršioci jednog od najtežih poslova suočavaju se sa progresivnim problemom – konstantnim smanjenjem ribljeg fonda u crnogorskim vodama,koji je za poslednju deceniju i po preplovljen.
GRAĐANI CRNE GORE PROSJEČNO JEDU 8 KG RIBE GODIŠNJE
Prema zvaničnim podacima iz poglavlja 13- stanovnici Crne Gore jedu manje od 8 kilograma ribe godišnje, i daleko su van prosjeka evropskog standard, kao i stanovnici Rumunije, Bugarske, Mađarske.
{galerija}more/2017/4/ribari{/galerija}
