U vrijeme u kojem živimo, vrijeme laži, spinovanja, trolovanja, botovanja, fejknjuza, površnih i poluistina nije lako doći ni do poštene i prave informacije a kamoli do istine.
Ne znam mandatara, do prije pola godine nisam ni čuo za njega, ali mi se čini da čovjek sa onakvim očima i osmijehom ne može da bude loš.
Taman sam u prošloj kolumni pohvalio sugrađane zbog odgovornog ponašanja i odnosa prema pandemiji kad ne lezi vraže!
Vrela mediteranska ljeta uslovljena niskom vlažnošću rađala su tople noći u kojima često nije moglo da se zaspi do ranog jutra.
Jedne prilike, ima tome dobar komad vremena, (još je bio živ rahmetli hotel "Crna Gora" sa sve baštom), zatekao sam se u Podgorici, u nekoj trgovini.
Čitav život mi je prošao u Baru.
Urednik portala JEDRO mi je prije odlaska na brod predložio da ukoliko želim mogu s vremena na vrijeme pisati kolumnu na portalu vezanu za more i pomorce, i evo, javljam se sa rute na putu za Roterdam.
Na ovom sajtu pisao sam, svojevremeno, da je Crnoj Gori, za obnovu njenih moralnih vrijednosti, neophodno da dobije svog Hosea Muhiku, legendarnog urugvajskog predsjednika.
"Što je čovjek, a mora biti čovjek?" (P. P. Njegoš)
Savo Stefov Dabanović (1859-1931), ugledni Baranin, pukovnik, pripadao je rodu Dabanovića, starinom iz Seoca u Crmnici.
