Prenosimo integralno...

O održanju referenduma oko UNESCO statusa Područja Kotora

Izražavamo ozbiljnu i nedvosmislenu zabrinutost povodom javne izjave ministra Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, g. Slavena Radunovića, kojom se dovodi u pitanje status Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kao lokaliteta uvrštenog na Listu svjetske baštine UNESCO-a.
Povod za ovakvu izjavu ministra je zaključak sa posljednjeg zasijedanja Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO-a, održanog u Parizu jula 2025. godine, na kojem se raspravljalo i o stanju očuvanosti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Izvještaj i odluke Komiteta ukazuju na ozbiljno pogoršanje stanja, uz jasno upozorenje da kontinuirani razvojni pritisci, neusklađeni propisi i institucionalni nedostaci mogu dovesti do gubitka izuzetne univerzalne vrijednosti Područja Kotora, što otvara mogućnost njegovog stavljanja na Listu svjetske baštine u opasnosti.
U usvojenim odlukama Komiteta se od Crne Gore izričito zahtijeva obustava daljeg odobravanja građevinskih i razvojnih projekata unutar zaštićenog područja i befer zone, dok se ne usklade svi planski i institucionalni okviri na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Takođe, zahtijeva se i procjena kumulativnog uticaja svih pojedinačnih projekata razmatranih od 2023. godine, kao i dostavljanje sveobuhvatnog izvještaja o preduzetim mjerama do februara 2026. godine.
Podsjećamo da područje Kotora, privilegovano UNESCO statusom, nije samo kulturna baština Crne Gore, već i SVJETSKA BAŠTINA - baština čitavog čovječanstva. Dakle, Crna Gora, kao država potpisnica Konvencije o svjetskoj baštini, ima obavezu i odgovornost da očuva dobra koja su na ovoj prestižnoj Listi, kao baštinu koja ne pripada samo stanovnicima Boke ili Crne Gore, već cijelom čovječanstvu.
Očuvanje i zaštita ovog prostora IZUZETNE UNIVERZALNE VRIJEDNOSTI, koje je prepoznato kao jedan od dragulja na globalnom nivou, zajednička je odgovornost institucija ove države, i to ne smijemo zaboraviti.
Zbog svega navedenog, a u svjetlu međunarodnih obaveza i ozbiljnih upozorenja koja su stigla od Komiteta, smatramo izjavu ministra Radunovića, kojom se dovodi u pitanje smisao očuvanja UNESCO statusa svjetske baštine i predlaže referendum o njegovom zadržavanju, krajnje neodgovornom, neprimjerenom i u suprotnosti sa javnim interesom.
Podsjećamo, status svjetske baštine UNESCO-a nikako nije prepreka, već međunarodno priznanje izuzetne univerzalne vrijednosti područja Kotora i Boke, ali i prilika za njihovo očuvanje i razvoj. Ovaj status donosi prije svega zaštitu tog značajnog resursa, ali i prestiž, vidljivost, turističku prepoznatljivost, pa na taj način i konkretne ekonomske koristi. Postoje brojni primjeri gradova i regija koji su, kroz pametno korišćenje UNESCO statusa, unaprijedili lokalni razvoj, bez devastacije prostora.
Pitanja očuvanja svjetske baštine ne mogu se rješavati ad hoc referendumima, već kroz sistemsko upravljanje i uključivanje stručne i građanske javnosti. Umjesto stvaranja konflikta "razvoj vs. UNESCO", potrebna je odgovornost institucija i ozbiljna javna rasprava o modelima održivog upravljanja, planiranja i zaštite u okviru već postojećih međunarodnih obaveza.
Argumentacija ministra svodi javni interes na „slobodu gradnje“, dok se izostavlja pravo građana/ki na kvalitetan prostor, kulturni identitet, nasljeđe i očuvanje ambijentalnih vrijednosti, kao i kvalitet života zajednice. Odustajanje od statusa UNESCO-ve svjetske baštine značilo bi prepuštanje planiranja prostora isključivo logici tržišta, zanemarujući društvene, kulturne i ekološke aspekte. Takođe, to je i direktni poziv na kršenje Ustava Crne Gore čiji član 9 propisuje da ratifikovani međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.
Turizam u Crnoj Gori se temelji na prirodnim i kulturnim resursima. Gubitak UNESCO statusa bi, uz sve ostalo, značio i dugoročne ekonomske štete – smanjenje povjerenja, investicija i interesa ozbiljnih međunarodnih partnera. Prekomjerna gradnja može kratkoročno donijeti profit malobrojnima, ali dugoročno i nepovratno uništava kulturne resurse – naročito u turizmu, kulturi, uslužnim djelatnostima.
Gubitak statusa svjetske baštine donio bi i globalno štetnu reputaciju Crnoj Gori. Područje Kotora bi postalo jedan od rijetkih primjera u svijetu koji je izgubio status zbog nebrige, što bi imalo nesagledive posljedice po imidž Crne Gore kao zemlje koja teži članstvu u EU i izgradnji razvijenog i odgovornog civilnog društva.
Zbog svega navedenog:
• Tražimo smjenu ministra Slavena Radunovića, jer smatramo da na čelu resora prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine ne smiju biti osobe koje, očigledno, ne znaju mnogo o vrijednostima prostora koji baštinimo i koje imaju stavove koji direktno ugrožavaju baštinu, prostor ali i javni interes građana/ki Crne Gore.
• Pozivamo Vladu Crne Gore da se jasno i nedvosmisleno izjasni o značaju i važnosti očuvanja UNESCO statusa Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora i da hitno preduzme neophodne korake kako bi se sprovele odluke Komiteta za svjetsku baštinu.
• Očekujemo da institucije i vlasti, na opštinskom i državnom nivou, ozbiljno sagledaju alarmantno stanje Prirodnog i kulturno-istorijkog područja Kotora do kojeg je došlo isključivo njihovim nedjelovanjem, i da pod hitno i ozbiljno krenu u rješavanje problema ukoliko ne želimo da se nađemo na Listi svjetske baštine u opasnosti.
Krajnje je vrijeme da nadležni prestanu ponavljati mantru da je gradnja isto što i razvoj – ta je logika dovela do gubitka vrijednosti brojnih prostora u Crnoj Gori. Pravi razvoj ne ogleda se u broju novih zgrada, već u unapređenju kvaliteta života, očuvanju kulturne baštine, jačanju zajednice i održivom upravljanju prirodnim i kulturnim resursima. Mnogi djelovi Crne Gore su, nažalost, već izgubili svoju vrijednost upravo zbog nekontrolisane i neadekvatne gradnje, loših objekata koji su podignuti na temeljima lošeg planiranja.
Jasno nam dolaze poruke od strane stuke i međunarodne zajednice da uništavamo i izuzetnu univerzalnu vrijednost Područja Kotora. Krajni je momenat da Crna Gora, kao država potpisnica Konvencije o svjetskoj baštini zrelo i odgovorno reaguje, jer je očuvanje svjetske baštine obaveza koju imamo prema toj baštini koju smo naslijedili, prema građanima/ama Crne Gore i cijelom čovječanstvu.