Nova zbirka poezije Svetlane Milić

Nekazano javlja, prenosimo integralno
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano objavilo je drugu zbirku poezije pjesnikinje Svetlane Milić, pod naslovom „Kako se piše ljubav“, koja dolazi kao tiha, ali snažna potvrda njenog pjesničkog sazrijevanja.
U ovoj knjizi više nema početne stidljivosti prve zbirke, niti potrebe da se emocija pravda – sada se jasno prepoznaje sigurnija ruka, stabilniji izraz i veće povjerenje u moć poezije da prenese ono što obične riječi često ne mogu.
„Svetlana piše lirski, nježno, ali nikada sentimentalno. Njena poezija je smirena, introspektivna i pročišćena, oblikovana ne iz želje za efektom, već iz istinske unutrašnje potrebe.
U njoj su ljubav i tuga sestre, a mir i čežnja saputnici.
Autorka promišlja i osjeća istovremeno, pišući stihove koji ostaju u čitaocu i nakon što zatvori knjigu.
Njena poezija podsjeća na večernji šapat – prisutna, diskretna i dirljiva. Ljubav kod nje nije samo osjećanje, već stanje duha, način gledanja na svijet i sopstveno mjesto u njemu.
Svetlana ne robuje formi, ali poštuje ritam. Ne insistira na rimi, ali zna kada je zvuk stihova dovoljan da prenese emociju. Njeni stihovi nisu programatski, oni su živi – nastali iz doživljenog, a ne iz konstruisanog osjećanja.
„Kako se piše ljubav“ nije priručnik za zaljubljene, već poetski zapis jedne žene koja promišlja, osjeća, voli i traga.
U vremenu kada riječi često gube smisao, Svetlana Milić ih koristi da vrati dostojanstvo tišini, prisnosti i nježnosti.
Ova knjiga potvrđuje da se ljubav ne piše samo riječima – već životom, strpljenjem i prisustvom.
I upravo zato ova zbirka ostaje kao tiho svjedočanstvo jedne unutrašnje snage, koja zna: istinska poezija ne nastaje iz potrebe da se kaže, već iz potrebe da se preživi.” — riječi su Labuda N. Lončara, urednika i recenzenta ovog izdanja.
Autorka Svetlana Milić ovom prilikom je izjavila:
„Presrećna sam zbog svoje nove knjige. Vjerujem da je moja poezija ostala ista – iskrena i čista – samo sada dolazi u zrelijem i iskusnijem obliku, zahvaljujući i saradnji sa urednikom Lončarom.
Oduvijek sam smatrala da iskrena i čista osjećanja sama pronađu put do pjesme, a najvažnije od svega je da pjesma ostane vjerna toj iskrenosti.
Još uvijek se, u mislima, pitam: ko izdaje dozvolu za sreću? I upravo u toj potrazi za čistom i iskrenom ljubavlju nastaju moji stihovi.”