Spaja ih izmedju ostalog i zajednička antifašistička tradicija.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i član Matice crnogorske, crnogorski istoričar Petar Lekić učestvovali su na dvodnevnom VI Kongresu matica i institucija slovenskih naroda u gradu Martin na sjeveru Slovačke u okviru koga je održan i naučni skup na temu „Drugi talas narodnog preporoda / Generacija sveslovenskog jedinstva“.
Jovović je zahvalio u svoje i ime Matice crnogorske organizatorima na pozivu da bude neposredno uključen u Kongres i tom prilikom rekao:
„Uvaženi predsjednici i predstavnici matica slovenskih naroda i institucija,
U ime Matice crnogorske i u svoje lično ime želim da iskažem zadovoljstvo što se naša ustanova ovom prilikom i neposredno uključuje u rad VI KONGRESA MATICA I INSTITUCIJA SLOVENSKIH NARODA. Vaš poziv Matici crnogorskoj upućen prije dvije godine, povodom obilježavanja velikog jubileja – 160 godina od utemeljenja najstarije kulturne ustanove slovačkog naroda Matice slovačke je datum za izuzetno poštovanje, s obzirom na intenzivne i sadržajne istorijske veze koje su uslovljene sličnim etno-jezičkim identitetom, koje sežu duboko u prošlost, u rani srednji vijek, u doba pokrštavanja Slovena, tj. djelatnost zajedničkih svetitelja istočne i zapadne crkve Ćirila i Metodija, čije je djelo jedan od nosećih stubova hrišćanske Evrope. Misiju koju su nastavili njihovi učenici i sljedbenici omogućila je, da se i poslije toliko vjekova na jednom širokom geografskom prostoru, uprkos činjenici što je većina slovenskih naroda dugo vremena bila izložena različitim oblicima asimilacije, opstane svijest o zajedničkom porijeklu, bez obzira što su živjeli u različitim državnim formacijama, uslovljavajući različite kulturološke obrasce među Južnim, Zapadnim i Istočnim Slovenima. Jedna od neizostavnih ličnosti koja je aktivno sudjelovala u izgradnji panslavističke ideologije, dajući nemjerljiv doprinos proučavanju prošlosti, odnosno identiteta slovenskih naroda, predstavlja Jozef Šafarik, kome je s razlogom posvećena predmetna međunarodna naučna konferencija, pri čemu želim da napomenem da su odjeci njegove naučne djelatnosti bili prisutni u posrednoj i neposrednoj komunikaciji sa crnogorskim vladikom Petrom II Petrovićem Njegošem.
Kako je programom predviđeno i otkrivanje biste antifašiste Jana Bulika, istaknutog Slovaka iz Kraljevine Jugoslavije, koji je stradao u nacističkom konc-logoru, takav čin Matice slovačke svjedoči da ona njeguje kulturu sjećanja, u ovom slučaju antifašističke tradicije, koja je danas svuda u Evropi na udaru revizionističkih pokreta, koji u svom djelovanju koriste različitu metodologiju, da bi rehabilitovali razne kolaborante u svojim sredinama. Upravo ovom prilikom želim da apostrofiram zajedničku antifašističku tradiciju crnogorskog i slovačkog naroda oličenu u pukovniku Arseniju Boljeviću, koji se nakon bjekstva iz logora priključio slovačkim ustanicima u Banskoj Bistrici, središtu Slovačkog narodnog ustanka, dajući puni doprinos u oslobađanju Slovačke od nacističke okupacije.
Matica crnogorska, kao ustanova kulture crnogorskog naroda, otvorena je za saradnju sa ostalim maticama slovenskih naroda, u svim onim oblastima u kojima se promovišu i njeguju obilježja zajedničkih tradicija naših naroda. U tom smislu, predmetna naučna konferencija otvoriće neke nove saznajne horizonte, te pružiti savremene interpretacije, koje su bitne za sagledavanje slavistike. Upravo ovakve manifestacije su prilika za međusobnu razmjenu ideja i iskustava, kako bi naše ustanove u vremenu u kojem je nacionalna kultura izložena globalnim trendovima unifikacije i bezličnosti pružile adekvatan odgovor, čuvajući i njegujući autentičnost svog nacionalnog bića. Nadam se, da ćemo u ostvarenju tog cilja imati mnogo zajedničkih poveznica, a što je bio slučaj u bližoj i daljoj prošlosti“.
Petar Lekić je izložio svoj rad na temu „Kult sv. Ćirila i Metodija u crnogorskoj istoriji“ u kome je kazao:
Kult sv. Ćirila i Metodija, koji je tema ovog kratkog osvrta, bazira se na pokrštavanju Slovena i izgradnju njihovog pisma u IX vijeku. Uticaji dva politička i crkvena centra, Carigrada i Rima, jesu od velikog značaja za ovaj istorijski proces. Sjećanje na njihovo djelovanje sačuvano je u djelu Kraljevstvo Slovena nastalog u Baru u Crnoj Gori u drugoj polovini XII vijeka. Prema ovom djelu, u vrijeme slovenskog kralja Svetopeleka živio je Konstantin zvani Filozof, koji je bio porijeklom iz Soluna. Preveo je na hrišćanstvo stanovnike Cezareje i bugarski narod. Na poziv pape Stefana Konstantin je zadobio zadatak da pokrsti Slovene. Za poduhvat je bilo neophodno poznavanje grčkog i slovenskog jezika, što je solunski filozof posjedovao. Na slovenski jezik je preveo Hristovo jevanđelje i Psaltir, kao i druge tadašnje crkvene službene knjige. U međuvremenu je Konstantin zadobio ime Ćirilo, po kome je kao što se zna, njegovo pismo dobilo naziv ćirilica. Zatim su se hrišćani koji su živeli na uzvišenijim mjestima spustili i počeli zajedno da žive sa slovenskom populacijom, kako nas obavještava autor djela. Oni su se prema zapovjesti kralja Svetopeleka služili latinskom jezikom u bogoslužbi i počeli su da obnavljaju gradove i naselja. Za vrijeme vizantijskog cara Mihaila i pape Stefana Svetopelek je održao državni i crkveni sabor preko kojeg je uredio državne i crkvene granice svog kraljevstva. Sabor je ukupno trajao 12 dana, od čega se osam dana raspravljalo o crkvenim pitanjima iz Svetog pisma, a četiri dana o državnim granicama i položaju vladara i njegovih namjesnika. Car je poslao izaslanike Lava i Jovana, dok je papa preporučio vikara Honorija. Samog papskog vikara su pratila dva kardinala. Sabor je održan u mjestu Dalmi gdje su utvrđene granice Dukljanske i Splitske nadbiskupije. U sastav Dukljanske arhiepiskopije su ulazili Bar, Budva, Kotor, Ulcinj, Skadar, Drivast, Pilot, Srbija, Bosna, Travunija i Zahumlje. Splitsku arhiepiskopiju su činili Split, Trogir, Skradin, Vrana odnosno Zadar, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur. Prevodilac Mile Bakić navodi: Zatim je u svakoj pojedinoj provinciji postavio bana, odnosno duksa, od svoje braće po krvi, i župane, odnosno komese, i sjednike, odnosno centurione, od plemenitih ljudi iz tih provincija. Kralj Svetopelek je, kako obavještava autor Kraljevstva Slovena, vladao 40 godine i 4 mjeseca. Umro je 17. marta, ostavivši iza sebe pokršteno stanovništvo. Ovaj datum je jedan od 3 dana, koji se posebno pojavljuju u spisu. Naime, krunisanje kralja Bele Pavlimira desio se na Spasovdan, dok je kralj Vladimir Dukljanski preminuo 22. maja. Svetopelek je sahranjen u crkvi sv. Marije u Duklji. U nauci postoje sporenja oko lokaliteta same crkve, jer se po prvoj pretpostavci ova crkva nalazila u nekadašnjem rimskom gradu Dokleji. Druga pretpostavka se odnosi na srednjovjekovni kaštel Martinića gradinu, za koju se zna da je bila politički i hrišćanski nastavljač rimske Dokleje. Naravno, ovdje se otvara pitanje života stanovništva u najtamnijem periodu za proučavanje prošlosti južnoslovenskih naroda, tj. vremenski raspon od VII do IX vijeka. U njemu se evidentira gradnja izbjegličkih planinskih utvrda, gdje se nastavljala hrišćanska tradicija rimskog perioda. Kult sv. Metodija se sagledava kroz knjigu Methodius, na osnovu koje je napisana ova priča o pokrštavanju Slovena i sačinjenje slovenskog pisma. (Monumenta Montenegrina, X, priredio Vojislav D. Nikčević, preveo Mile Bogeski, Istorijski institut, Podgorica, 2003)
Štovanje sv. Ćirila u crnogorskoj tradiciji pronalazi se u Molitvenoslovu iz 1494. godine štampanog u državi crnogorske dinastije Crnojevića. Naime prvu ćirilsku štampariju na slovenskom jeziku kod Južnih Slovena podigao je crnogorski gospodar Đurađ Crnojević. Ukupno je iz nje izašlo pet knjiga: Oktoih prvoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Oktoih petoglasnik, Trebnik i Četvorojevanđelje. U okviru Psaltira se nalazio spomenuti Molitvenoslov. Sa odlaskom iz zemlje 1496. godine pred naletom osmanske opasnosti prestala je i da postoji ova izuzetno bitna odrednica kulturnog razvoja crnogorskog naroda.
U časopisu Orlić iz 1885. godine se nalazi štovanje sv. Ćirila, učitelja slovenskog 14. februara i 11. maja sv. Ćirila i Metodija za pravoslavni kalendar. Ovo će biti praksa u državnim kalendarima Crne Gore do 1918. godine.
Tokom modernog doba i u rimokatoličkoj i istočnopravoslavnoj tradiciji grade se hramovi posvećeni sveslovenskim prosvjetiteljima. Rimokatolička crkva sv. Ćirila i Metodija u Nikšiću je podignuta prije Drugog svjetskog rata, a na novoj lokaciji je sagrađena 1976 godine. Pravoslavni manastir sv. Ćirila i Metodija na Bjelasici je podignut XX vijeka, po kojem je lokalitet dobio naziv Ćirilovac.
Kratko izlaganje ima za cilj da ponudi što je moguće sažetiju istorijsku sliku i kontekst razvoja kulta sv. Ćirila i Metodija. Kontekst zasigurno reprezentuje u dubini mnogo više podataka nego što je ovdje izloženo. Kao takve ih ostavljamo istraživačima da ih predstave javnosti.
Matica slovačka je zajedno sa Ministarstvom vanjskih poslova i evropskih integracija Republike Slovačke organizovala ovaj kongres i međunarodnu konferenciju povodom 230 godina od rođenja Pavla Jozefa Šafarika, kao i drugih predstavnika tzv. Generacije sveslovenske ideje.