Vidimo se u nedjelju

novi milan

Ovih dana kao da sa svih strana čujem glas Zorana Predina i „Bilećanku“, znate ono: „Daleko si zavičaju, mi prognani smo, prognaše nas zbog zločina što te volimo... Čuje se odjek koraka...“

Piše:Milan Vujović

Jedini zločin mladih ljudi koji mjesecima upozoravaju starije da vrtiću nije mjesto u dvorištu gimnazije jeste taj što vole svoj grad, svoj zavičaj. A njihovi koraci odjekuju ulicama Bara i opominju glasno kao da gaze po „kamenju hercegovskom“. Pametna vlast bi zastala, izbrojala do deset i probala da ublaži učinjenu štetu. Zašto? Pa, zbog opšte dobrobiti, ali i zato što ovu bitku ne može da dobije. Ovaj bunt je zaista počeo zbog čempresa i krugova, ali je prerastao u bunt mladih ljudi za dostojanstvo, za datu riječ, za drugarstvo, za zajedništvo, za uspravan hod i prav pogled, za moral.
„Vidimo se u nedjelju!“ – samo to i ništa više, kao kod Poovog „Gavrana“, a svi znaju o čemu se radi, i svi znaju kad i gdje, i svi znaju da niko neće iznevjeriti.
A, mislite li da im je lako? Nije. Naprotiv. Sudarili su se sa životom, prvi put, čelo u čelo. Malo su ih okrznuli „prijateljski“ savjeti da misle na svoju budućnost, malo ugruvale prizemne optužbe da su uplovili u politiku i politikantstvo i malo više ražestile prijetnje da se manu ćoravog posla.
I ojačali su preko noći.
Nemojte misliti da im je svejedno kad se pojave sa bedževima i majicama sa logom protesta, na ulici, na književnoj večeri, na pozorišnoj predstavi, na utakmici... a znaju da će ih branioci četvrte barske vjere PPI (partija, privilegija, interes) gledati mrko poprijeko i prebrojavati im sve: od krvnih zrnaca do para u novčaniku. I da će ih vrijeđati, na ovaj ili onaj način, oni koji nisu dostojni da im nose megafon.
Ovo su prve protesne šetnje u istoriji Bara koje nisu politički, nacionalno ili vjerski motivisane i zbog toga ih prati ovolika grmljavina.

* * *
Inače, „Bilećanka“, uz „Konjuh planinom“, meni najdraža partizanska pjesma, nastala je 1940. godine, u vrijeme kad je otvoren novi koncentracioni logor za političke zatvorenike u Bileći. Tekst je za jednu noć napisao logoraš Milan Apih, učitelj iz Celja.
Svako gradilište kad se žicom ogradi izgleda kao logor, a ovo barsko pored gimnazije, na groblju čempresa, djeluje baš deprimirajuće.

* * *
Na protestima, bez obzira povodom koga ili čega pokrenuti, uvijek odskoče neki mladići i djevojke, zbog svojih intelektualnih, organizacionih i drugih sposobnosti. Mnogo je takvih na građanskom buntu u Baru, poput Nikolete Pavićević, Rialde Kurgaš i Tamare Čurović.
I drago mi je što su me, sa svojim isto tako kreativnim i pametnim društvom, „izmanipulisale i zavele“, upravo kao i hiljade drugih Barana.

* * *
„Onda kad sam bio gimnazijalac, krajem sedamdesetih i početkom osamdeseth godina prošlog stoleća, slobodno vreme nije se provodilo u kafićima uz 'pametne' telefone i prepametne tablet-računare. U to doba mi smo rasli uglavnom na košarkaškom igralištu pored barske gimnazije, vikendom i leti po ceo bogovetni dan ganjajući loptu. Zajedno s nama rasli su prema nebu i čempresi koji su obrubljivali ovaj legendarni teren, 'rodno mesto' KK Mornar, a od jednog momenta, s proleća 1980. godine, baš uoči smrti tadašnjeg predsednika SFRJ, ovom sveopštem rastu pridružile su se i neke druge mlade biljke iz 'spontano' pokrenute akcije '88 sadnica za druga Tita'. Danas, kad su i ta akcija i njen povod zaboravljeni, i kad mladost i rast više nisu 'spontano' podsticani, jer vladaju sasvim drugi običaji, ne mogu da se otmem pitanju koje me danima proganja: A za koga, u čiju slavu je odlučno i promišljeno posečeno 90 čempresa pod kojima sam proveo svoje najbezbrižnije godine?”
(Specijalno za ovaj blog: dr Tihomir Brajović, redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, učesnik treće protesne šetnje protiv sječe čempresa u Baru.)

* * *
Kao što se most koji spaja Novi i Stari Beograd, sa kojeg je skočio Branko Ćopić, od tog tragičnog događaja više ne zove Most bratstva i jedinstva nego Brankov most, tako se i Ulica Mila Boškovića od 17. januara 2019. godine više ne zove tako nego, za sva vremena, Ulica čempresa.

* * *
Naša država je jedinstvena u svijetu: umjesto da ona štiti čemprese od građana, građani moraju da brane čemprese od nje.

* * *
Ali, još nije kasno da se stvari poprave. Vrtić bi mogao da bude izgrađen na nekom drugom lokalitetu, makar i iza OŠ „Blažo Jokov Orlandić“, a na njegovom nesuđenom mjestu mogli bi Barani, uvjeren sam, vrlo brzo, da se zore najljepšim gradskim parkom u Crnoj Gori, pod imenom, recimo, „Park pomirenja“.

* * *
„Srbija je ogrezla u korupciji, izigravanju propisa i ličnom bogaćenju“ – kazao je Mladen Nenadić, tamošnji tužilac za organizovani kriminal.
Svaka sličnost sa Crnom Gorom je (ne)namjerna.

* * *
Tanja i ja smo se dogovorili na početku braka da o svakodnevnim, sitnim stvarima ona odlučuje, a ja o bitnim, krupnim. Ali, u proteklih trideset godina nešto nije bilo krupnih događaja u našoj porodici...

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu  Autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar