Bar, 2016 godina
Sjećam se, ko zagrebe internetom ima više o tome...
Ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović pozvao je 2016 g. barske turističke poslenike da razvijaju nove brendove i manifestacije za sve dijelove opštine.
Posebno je istakao da je u Starom gradu u Starom Baru neohodan hotel koji bi radio 365 dana i tako generisao prihode i ostalim starobarskim turističkim subjektima, za što je već angažovana renomirana španska konsultantska kompanija, iako ova ideja “sada ima opiranja”...
Mladen ZAGARČANIN, arheolog, tada se obratio javnosti:
Kako se lagano, kao neki zloslutni oblak, nevolja približava našem Starom gradu Baru, odlučili smo da pozovemo sve eminentne stručnjake, profesore univerziteta, naučne radnike, intelektualce, dobre i obične ljude čistog srca, da napišu nešto o pogubnosti hotelizacije Starog grada.
Da napišu onako kako oni osjećaju i misle da treba napisati. Ova bezumna ideja koja se polako približava da baci na koljena „slavni grad“ koji milenijumima prkosi zlu i nedaći, pretvarajući drevnu arhiepiskopiju i grad Vojislavljevića u hotel zatvorenog tipa sa Spa i Wellness aranžmanima, pristupačan samo bogatoj klijenteli, bez premca je na listi nonsensa u ad hoc prisvajanju neprimjenjivih ideja, i potvrda je neznanja koje se najbolje može okarakterisati starom izrekom: „vidjela žaba da se konj potkiva.... Mi nijesmo Španija koja ima na desetine hiljada srednjovjekovnih gradova i utvrđenja i ne treba nam „Paradores“ firma za konvertovanje duhovnog i spomeničkog nasljeđa Crne Gore u puki novac. Niti smo Britanijina sa lordovskim burgovima palatama i starim zamkovima. Mi smo Crna Gora koja ima nekoliko spomenika od nacionalne važnosti među kojima prednjači Stari Bar, najveći arheološki spomenik na Jadranu, jedan od najstarijih gradova i potvrda našeg postojanja kroz vjekove. Zajedničkim snagama i putem pomoći iz Evrope i svijeta imamo sposobnosti da grad sačuvamo, da ga istražimo i obnovimo po najmodernijim zakonima očuvanja spomeničkog nasljeđa Evrope. Stari Bar je na tentativnoj listi UNESCO-ve kulturne baštine od 2010. godine. Omogućimo mu da postane i dio svjetske kulturne baštine. Onda će i naša pokoljenja imati čime da se diče.
Sjećajući se ovoga, mnogi i ne znaju za ovo, čudimo se idejama aktuelnog ministra Slavena Radunovića oko Kotora i drugih destinacija, i sada kada je “osvježilo”, stav je čitaoca.