U fokusu Interno odjeljenje Opšte bolnice „Blažo Orlandić“ u Baru

Čitateljka piše...
Povod ovom obraćanju je lično zapažanje humanosti jednog mladog čovjeka Erzana Nikovića iz Vladimira, zaposlenog na Internom odjeljenju Opšte bolnice „Blažo Orlandić“ u Baru, kao i šireg konteksta rada ljudi koji čine tim ovog odjeljenja.
Smatram da imam pravo, ali i moralnu obavezu, da ovakvo zapažanje iznesem javno. Posebno u vremenu u kojem, razumljivo vođeni strahom za zdravlje i život svojih najbližih, često prvo tražimo propuste i mane, a zanemarimo da prepoznamo ljudskost i profesionalnost onda kada su najpotrebnije.
Iz ugla ne posmatrača, već korisnika njege na Internom odjeljenju bolnice u Baru, u trenucima kada se liječi moja majka, ne mogu a da ne primijetim mladog čovjeka koji svoj posao obavlja sa izuzetnom posvećenošću.
Njegov pristup pacijentima, vedrina u pogledu, smirenost u komunikaciji i neumoran rad od početka do kraja smjene odaju utisak rada koji nije samo obaveza, već i unutrašnja odgovornost prema čovjeku.
Blaga riječ, strpljenje i dosljednost u obavljanju svakodnevnih, često izuzetno teških zadataka, pokazuju da humanost u zdravstvu nije apstraktan pojam, već konkretno ponašanje.
Takve osobine ne dolaze slučajno, one su rezultat ličnog vaspitanja, karaktera, odgoja, kao i sistema vrijednosti koji čovjek nosi sa sobom.
Ovakva zapažanja govore i šire, da budućnost ima smisla kada mladi ljudi rade svoj posao savjesno i s mjerom ljudskosti. Zdravstveni sistem ima perspektivu onda kada se profesionalnost i odnos prema pacijentu ne podrazumijevaju, već žive svakog dana. Društvo ima obavezu da takve primjere prepoznaje, imenuje i vrednuje, ne kao izuzetak, već kao standard kojem treba težiti.
Blago pacijentima, ali i bolnici za ovakav kadar...