Piše: Žarko Đurišić
“Ako ne poznajete tipa sa druge strane svijeta ipak ga volite jer je isti kao vi. Ima iste snove, ima iste nade, strahove kao vi. To je jedan svijet, druže. Svi smo mi komšije.” Frank Sinatra
Frank je bio svjetski, a mene jedva zapade i Mediteran. Nekako se najljepše osjećam u tom džardinu. Od Tangiera pa klaj, klaj do Tarife. Tih dvadesetak zemalja pronose svu raznovrsnost i ljepotu različitosti (varietas delectat). Popiti negdje kuvanu, a negdje espresso kafu u fildžanima, ćikarama, šoljama, šoljicama, porcelanskim, keramičkim. Arabiku ili Robustu ili...! Mirisi u nozdrvama podstaknu sva čula, rastresu sve ganglije, mišići se zategnu. A tek poslije što pa’ne dobra cijeđena narandža. Gozar La Vida (uživaj u životu) pjeva Julio Iglesias pronoseći dobre vibracije i duh Mediterana. Izražava radost zbog koje zaboravljate na sve probleme, duh inspiracije, Duende!!!
Biti mediteranac je umješnost, način, stil i kultura života. To je tradicija, običaj, temperament, mentalitet. To je dobra muzika, hrana, piće. To su lijepe žene. Pa to je sve.
Sve ove moje godine i način života, daju mi za pravo da se upustim u analizu ovog neiscrpnog prostora i da, neko će sa pravom reći, drsko, dozvolim sebi taj luksuz. Prihvatam.
Svi imamo plusne i minusne faze, tako i ovaj prostor koji me opčinjava, dijeli tu sudbinu. Ima onih koji svoje frustracije, komplekse, nedovršenosti, sujete istresaju svuda, pa tako opogane i ovakve prostore i nas zajedno sa njima. Srećom sve prođe. Dobro i lijepo nadvlada.
U ovom periodu sivila, ne crnila, desio se, Milun. Neko koga znam od njegovog djetinstva. Neobičan, vragolast, pronicljiv. Kao mladi gimnazijski profesor, pokrenuo je dramsku sekciju, između ostalog i na francuskom. Izrodile su su veoma zapažene i neobične predstave. Nije mirovao, već se, radeći na sebi, upustio da nešto i napiše, pa su ostale i neke tematske knjige. Njegov nestalni duh ga je spojio sa kičicom. Ambiciozno, moglo bi se reći. Poslije nekih traženja po zategnutim platnima, najzad je našao pravac, stil, izraz, koji mu prija, leži. I meni puni oko, ali što je za njega važnije i mnogim drugim. Izložbe koje su mu organizovali bile su prilika da se posmatrači bar na kratko ogrnu Mediteranom. Podgorici to nije bilo teško. Sarajevo je svojom čaršijom odzvanjalo bojama Mediterana. Stigao sam par dana poslije podizanja postavke, ali njen eho se još čuo. Stigao sam je na Luštici gdje se na kratko primirila i utopila u pripadajući ambijent.
Boje kojim se zaigrao i koje je razigrao pravi su Sunčev igrokret, Zlatokret, Sunčev ples, pa još Mediteranski. Na tim njegovim platnima koje ne znam da li su Impresionistička ili Apstrakcija, mašta može naći svašta. More o mramorje, sunce i mjesečinu, bure i nevere, jarbole i katarke, huku i buku, osmijeh i čomigu, zagrljaj i udarac, poljubac i prijeki pogled. Boje i valeri su skladno ukomponovani, ne bodu i ne stvaraju nelagodu. Da su, kojim slučajem, njegova djela muzika, znaveni bi rekli da je dinamički spektar pogođen, a tek različite nijanse u zvučnom reljefu.
Ono što se meni najviše prikazuje su dugi drvoredi, zraci koji probijaju krošnje, povijene grane čempresa, borova, dudova, maslina, palmi, lovora. Prikazuje. Ima njih i u realnom životu, nije da nema. Neki su davno prepoznali njihov značaj pa su nesebično sadili i mijenjali pejzaž našeg grada. Brakovi su ovjekovječavani sadnicama. Pomorci su sa dalekih mora donosili egzotične sadnice. Ljudi su voljeli da vide napredak, pa bilo to i novozasađeno drvo.
Danas. Danas vlada neki novi trend. Panj. Panjevi. Panjored. Panj može biti i te kako koristan u nauci.
Oni koji se bave time mogu naći mnoge odgovore na mnoga pitanja, proširiti znanja i nama ostaviti u amanet kako voditi računa o posađenim jedinkama. Ono u što sam siguran je da odgovor za ovoliki broj bjesomučno izrezanih i ostavljenih panjeva po gradu, nemaju! To se uči u nekim drugim školama, koje su nama bliže, a profesora ne fali. Toliko ih imamo da bi svaki panj mogao biti vlastita katedra. Časovi su neograničeni i svakodnevni. Profesori su toliko samozaljubljeni da ne vide posljedice svojih predavanja. Đaci kao đaci, sve manje zainteresovani i okrenuti svojim problemima. A panjeva sve više. Panj do panja.
Prikazanje Miluna Lutovca i njegove Mediterranean Sundance je otkrovenje i osvježenje za dušu u ovom vremenu panjeva.
