Piše: Božo Janković
Nekad je FK Budućnost Podgorica bila pojam fudbala u Crnoj Gori. Klub koji je stvarao igrače, klub koji je imao sistem i iz čije su škole izašli svijetski igrači fudbala poput Dejan Savićevića, Predraga Mijatovića...
Danas!
Danas je Budućnost primjer kako veliki klub može da se pretvori u prosjek kad politika preuzme svlačionicu i kancelarije, jednostavno tim.
U posljednje 3–4 godine više se pričalo o upravama, partijskim kvotama i interesima nego o fudbalu. U jednom trenutku čak su i političke partije javno optuživale gradsku vlast da se rukovodstvo kluba bira po partijskim linijama, a ne po znanju o fudbalu.
Rezultat takvog upravljanja vidi se na terenu:
- treneri se smjenjuju kao na traci, sistem ne postoji, a klub je u jednom trenutku tražio čak petog trenera u samo šest mjeseci, što dovoljno govori o haosu u kojem se klub nalazi.
Ni atmosfera oko kluba nije dobra. Najvatreniji navijači Budućnosti – Varvari – već mjesecima su u otvorenom sukobu sa upravom, sa tribina se čuju povici „Uprava napolje“, a navijačima je čak bila izrečena i zabrana organizovanog navijanja zbog sukoba i tenzija oko kluba.
Doveden je i Miodrag Grof Božović – trener koji je vodio velike klubove regiona i koji je među najiskusnijima sa ovih prostora, ali džaba. Kad je sistem loš, ni Grof ne može da napravi čudo. Ne može trener da vodi klub dok ga sa strane vuče deset različitih politika.
Na drugoj strani, u jučerašnjoj utakmici bio je FK Mornar.
Bez pompe, bez političkih govora, bez velikih priča – samo rad i profesionalci na pravim mjestima i rezultat je jednostavan:
Mornar je igrao fudbal - Budućnost je igrala politiku.
